Malo je ljudi humanitaraca koji su kao Francuz Arno Gujon zadužili srpski narod. Djelom, energijom, humanitarnim radom i borbom za istinu o srpskom narodu na Kosovu i Metohiji kroz svoju organizaciju „Solidarnost za Kosovo” u proteklih 15 godina ugroženom narodu dopremio je i uručio pomoći u vrijednosti od pet miliona eura. Ono što je Švajcarac Arčibal Rajs uradio početkom 20. vijeka za Srpstvo, to je vijek kasnije ponovio Arno Gujon. Mladi Francuz koji je pomagao prijateljskom narodu Srbije 6. aprila je u prepunoj dvorani „Park” dočekan aplauzom, jer su Novljani na taj način rekli veliko hvala ovom humanisti.
Prikazan je film „Kosovo, hrišćanstvo u opasnosti” koji je krajem 2016. i početkom 2017. godine, snimljen na Kosovu i Metohiji, a onda je Gujon održao predavanje „Humanizam u 21. vijeku”.
– Srbi su sumnjičili moje poteze, a većina Francuza se protivila mom projektu, ali ja sam bio uporan. Nijesam želio da stanem, pa sam sa bratom Bertranom krenuo u osnivanje humanitarne organizacije „Solidarnost za Kosovo”. Boraveći među Srbima i radeći sa njima uspio sam da upoznam i da procjenjujem njihove vrline i mane. Hvala i Novljanima, SO Herceg Novi i svim nevladinim organizacijama čiji je program sličan mojoj ideji humanizma – pomoći ljudima u nevolji. Humanizam ima i onu lijepu moralnu poruku da se svijet gradi iz naroda, tako sad svako može, ako to želi, da postane neko ko izgrađuje taj svijet. Vi ste grad koji poštuje tradiciju i imate svoj moralni kodeks. I ovoga puta kao i 2012. godine, kada sam prvi put bio u ovoj sredini sa 50-oro djece sa KiM, pokazali ste da ste spremni da pomognete, ali i da cijenite ruku prijatelja. Zato ću se rado vraćati Crnoj Gori i Herceg Novom – rekao je Arno Gujon čije je izlaganje prekidano više puta aplauzom.
Od početka je radio i na organizovanju predavanja i tribina. Prikazivali su sve zabilježeno na terenu.
– Željeli smo da pokažemo realnost na terenu i naš cilj nije da donosimo samo humanitarnu pomoć već i da svjedočimo istinu o KiM i Srbima. Kako bih istinu što bolje saznao, odlučio sam da učim srpski jezik, a to mi je pomoglo i da razumijem narod. Oni sada imaju više povjerenja u mene, a ja razumijem njihove sudbine. Sjećam se jedne bake. Pitao sam je šta se desilo. Ona me je samo pogledala i rekla: „Tuga, sine, tuga...”
Taj pogled i riječ za onog koji zna njen jezik kazuje sve. To su uspomene koje vas motivišu da nastavite svoju humanitarnu misiju – rekao je Gujon.
Procjenjuje se da je vrijednost dopremljene pomoći za 15 godina u 46 konvoja oko pet milona eura. Ali, Gujon ističe da za sve to vrijeme Srbi nijesu sjedili skrštenih ruku i čekali milostinju.
– Naša je pomoć bila više moralna, nego materijalna. Znamo da tom pomoći nijesmo promijenili situaciju na KiM, ali smo promijenili život velikog broja ljudi. Pomogli im da prežive i da se osjećaju ljudima u tim enklavama. Vjeruju u staro prijateljstvo koje povezuje naša dva naroda još od Prvog svjetskog rata. Iako nemam ni kap srpske krvi u sebi, Srbija teče mojim venama, volim Srbiju i Srbe, a to preporučujem i vama – rekao je burno pozdravljen Arno Gujon.
Na koktelu koji je priredilo kolo Srpskih sestara Gujon je potpisivao peto izdanje svoje knjige „Svi moji putevi vode ka Srbiji”.
Organizaciju ovog događaja pomogla je SO Herceg Novi, a okupljene i gosta je pozdravio potpredsjednik Miloš Konjević riječima da je u Herceg Novom jedan istinski heroj.
– Heroj je nesumnjivo i srpski narod koji je vjekovima birao uvijek teži put. Heroji ste i vi, ovdje prisutni, jer neizostavno znate šta je dobro, a šta zlo, i svojim dolaskom ste i sami odabrali ovaj put. Pomozimo zato, koliko je to u našoj moći, da heroji s KiM nastave da biju bitke na strani dobra na svetoj srpskoj zemlji – rekao Konjević.
Z.Š.

Svi moji putevi vode ka Srbiji
On je podsjetio, da je 10. septembra prošle godine kada su ga uhapsili albanski policajaci na Medaru, postavio sebi pitanje da li zbog svog humanizma prema Srbima treba i svoj život da dovodi u pitanje.
– Ali, kazao sam sebi da to nije ništa u odnosu na ono što doživljavaju Srbi na KiM i naglasio da se treba izboriti za slobodu, treba Francuzima i ostalom svijetu saopštiti istinu. Organizacija „Solidarnost za Kosovo” koju predvodim danas u Francuskoj broji 12.000 donatora i veliki broj dobrovoljaca koji učestvuju u mnogim našim misijama. Ovim projektom želio sam da pokažem realnost na terenu. Ne želim da govorim o politici ni o prošlosti već razmišljam o sadašnjosti i budućnosti i onom šta kao organizacija možemo da uradimo. Zato je snimljen ovaj film i napisao sam knjigu „Svi moji putevi vode ka Srbiji”. Sve je počelo od dana kada je u martu 2004. godine izvršen pogrom srpskog življa i njihovih svetinja. Brat i ja smo krenuli skromno, sa jednim kombijem da ponesemo pomoć djeci, ali to je bilo vrijeme kada nijesam znao ni jezik i kada je ta misija bila i naša velika nepoznanica. Strepio sam kako će nas prihvatiti ta djeca, ti ljudi. Bili su presrećni što smo tu i što smo im pokazali da nijesu sami. U prvom kontaktu sam bio šokiran siromaštvom. Kada sam se vraćao kući nijesam više bio isti čovjek – prisjećao se Arno.